Kao materijal za tisak, plastična folija za vrećice za pakiranje hrane ima relativno kratku povijest. Ima prednosti lakoće, prozirnosti, otpornosti na vlagu, otpornosti na kisik, nepropusnosti zraka, čvrstoće i otpornosti na savijanje, glatke površine i zaštite robe, te može reproducirati oblik i boju proizvoda. Razvojem petrokemijske industrije postoji sve više vrsta plastičnih folija. Najčešće korištene plastične folije su polietilen (PE), poliesterska aluminizirana folija (VMPET), poliesterska folija (PET), polipropilen (PP), najlon itd.
Svojstva različitih plastičnih folija su različita, teškoća ispisa je također različita, a različita je i njihova upotreba kao materijala za pakiranje.
Polietilenska folija je bezbojan, bez okusa i mirisa, proziran i netoksičan toplinski izolacijski materijal koji se široko koristi u izradi vrećica. To je inertan materijal, pa ga je teže tiskati i mora se obraditi kako bi se bolje tiskalo.
Aluminizirana folija ima karakteristike plastične folije i karakteristike metala. Površina folije je obložena aluminijem radi zaštite od svjetlosti i UV zračenja, što ne samo da produžuje rok trajanja sadržaja, već i povećava svjetlinu folije. Do određene mjere zamjenjuje aluminijsku foliju, a ima prednosti niske cijene, dobrog izgleda i dobrih barijernih svojstava. Aluminizirane folije se široko koriste u kompozitnoj ambalaži. Uglavnom se koriste u pakiranju suhe i napuhane hrane poput keksa, te u vanjskom pakiranju nekih lijekova i kozmetike.
Poliesterska folija je bezbojna i prozirna, otporna na vlagu, hermetička, mekana, visoke čvrstoće, otporna na kiseline, lužine, ulja i otapala te se ne boji visokih i niskih temperatura. Nakon EDM obrade, ima dobru površinsku postojanost na tintu. Za pakiranje i kompozitne materijale.
Polipropilenska folija ima sjaj i prozirnost, otpornost na toplinu, kiseline i lužine, otapala, abraziju, kidanje i dobru propusnost plinova. Ne može se toplinski zatvarati ispod 160°C.
Najlonska folija je jača od polietilenske folije, bez mirisa, netoksična i nepropusna za bakterije, ulja, estere, kipuću vodu i većinu otapala. Općenito se koristi za pakiranje otporno na habanje i pakiranje u retorti (podgrijavanje hrane) te omogućuje tisak bez površinske obrade.
Metode tiska za plastične folije uključuju fleksografski tisak, gravuru i sitotisak. Tiskarske boje zahtijevaju visoku viskoznost i jako prianjanje, tako da se molekule tinte čvrsto prianjaju na suhu plastičnu površinu i lako se odvajaju od kisika u zraku kako bi se osušile. Općenito, tinta za plastičnu foliju za gravuru sastoji se od sintetičke smole poput primarnog amina i organskog otapala koje sadrži alkohol i pigment kao glavne komponente, a hlapljiva suha tinta nastaje dovoljnim usitnjavanjem i disperzijom kako bi se formirala koloidna tekućina s dobrom fluidnošću. Ima karakteristike dobrih tiskarskih performansi, jakog prianjanja, svijetle boje i brzog sušenja. Pogodna je za tisak s konkavnim tiskarskim kotačem.
Nadam se da vam je ovaj članak pomogao i omogućio vam da saznate više o pakiranju.
Vrijeme objave: 16. lipnja 2022.